Višak kilograma kao odraz onoga što osjećate i mislite o sebi

Vjerujem kako nema osobe koja se barem jednom u životu nije borila sa suvišnim kilogramima. Ili općenito s kilogramima kada govorimo o osobama koje se žele udebljati. U današnje vrijeme ima toliko različitih vrsta dijeta, raznih planova prehrane, raznih preparata za mršavljenje da bi zapravo bilo za očekivati kako smo svi više ili manje zadovoljni svojom težinom te da je lako postižemo i održavamo. Ali, upravo je suprotno. Sve više ljudi ima problema sa suvišnim kilogramima.

U psihoterapijskom radu uočila sam da ponekad i kada osoba radi sve po planu i programu prehrane i vježbanja kilogrami ne odlaze. To nas dovodi do zaključka kako je jednim dijelom (usudila bih se reći većim) problem i s psihološke strane. Upravo ću o tom aspektu borbe s kilogramima pisati u ovom članku.

Kilogrami odlaze kada pustite sve ono što je dovelo do njih.


Kritike

Osobe koje se bore s viškom kilograma ponekad od malih nogu dobivaju puno kritika na račun svog izgleda. Neovisno jesu ili mršaviji ili su dobili koji kilogram, fokus je uvijek na tom fizičkom izgledu. Roditelji koji kritiziraju, komentiraju i popravljaju svoje dijete, zapravo ga ne prihvaćaju onakvo kakvo ono jest.

„Nemoj toliko jesti, opet ćeš se udebljati.“
„Vidiš kako su svi ostali mršavi, a ti si takav.“

Tu počinje problem. Dijete ili adolescent počinje na razne načine „popravljati“ svoj izgled ne bi li postiglo da bude dobro roditelju (roditeljima). U jednom trenutku može doći do perfekcionizma koji govori da ono nikada nije dovoljno dobro, dovoljno mršavo i slično. To je poput unutarnjeg kritičara koji sve nadgleda i pritišće osobu.

Njegova pozicija može biti sve ili ništa. Pa, kada govorimo o gubljenju kilograma to znači da „Od sutra ću savršeno držati dijetu, neću pojesti ni komadić čokolade, a danas ću se prejedati u čokoladi.“ Taj mehanizam je štetan i dovodi do toga da osoba ne samo da ne uspije izgubiti suvišne kilograme, nego dobije i dodatne.

Možda bi bolje rješenje bilo propitati te rečenice koje govori unutarnji kritičar i one suvišne odbaciti. Umjesto neću pojesti niti jednu kockicu čokolade, jer to znači savršeni plan prehrane, dopustiti sebi red čokolade što je i dalje dovoljno dobro za gubitak kilograma.

Prvo uvjerenje koje bi ovdje trebalo naučiti je da savršeno ne postoji te da nismo ni ne moramo biti savršeni, već smo samo ljudska bića. Nekada davno možda ste savršenstvom pokušavali doći do toga da vas se vidi, čuje i voli. No, u odrasloj dobi to više ne morate jer možete sami sebe početi voljeti i okružiti se ljudima koji vas vole takvi kakvi jeste.

S kilogramima i bez njih, ja sam i dalje vrijedna ljubavi.


Ljubav i prihvaćanje

Mnogi misle da će se napokon zavoljeti te da će ih i drugi više voljeti tek kada izgube suvišne kilograme. Ali upravo je suprotno. Tek kada se volite i prihvaćate suosjećajno, možete otpustiti suvišan teret. Oprostiti sebi sve pogreške, kao i trenutke oslanjanja na hranu te početi korak po korak otpuštati.

Prestati se kritizirati zna biti težak zadatak, ali je u ovom procesu jako bitan. Ako si neprestano ponavljate nesvjesne rečenice poput ‘Zauvijek ćeš biti debela’, ‘Nikada nećeš smršaviti,’ ‘Nitko te nikada neće voljeti’, logično je da nećete imati motivacije za gubitak kilograma jer si već u startu govorite da to što radite nije moguće ni ostvarivo. Početna motivacija je ugašena zbog lažnih uvjerenja koja ste negdje naučili.

I naravno, gubitak kilograma je proces i ne ide preko noći. Nerealno je očekivati od sebe da ćete za mjesec dana uspjeti kvalitetno i zdravo izgubiti npr. 15 suvišnih kila, ali možete izgubiti 4 i to je već napredak. Umjesto opcije sve ili ništa, manji koraci su puno zdraviji i lakše održivi. Malim koracima zapravo dolazite do velike promjene.

Ponekad gubitkom suvišnih kilograma, osoba shvati kako joj se javlja strah, tuga, ljutnja umjesto sreće i ispunjenosti. Tada zapravo uvidi da su joj kilogrami bili poput zaštite i sigurnosti od vlastitih bolnih emocija, kao i iskrenog kontakta s drugim ljudima. Poput nekog oklopa kojeg sada skidate i osjećate prazninu i ogoljenost. Tada mnogi počnu vraćati izgubljene kilograme ponovnim prejedanjem.

Upravo iz tog razloga je dobro gubiti kilograme polako kako bi se navikli na novi odraz u ogledalu i kako bi se polako suočili sa svim emocijama ispod tog oklopa. Osobno vjerujem da je vanjska težina odraz dubokih emocija unutar same osobe.

Marta Kravarščan

Neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, TA savjetnica / Put promjene, www.psihoterapijaisavjetovanje.com

WordPress Ads